Na jednom od najprometnijih ulaza u Split, na križanju Ulice Zbora narodne garde i Poljičke ceste, započela je sadnja 20 palmi. Riječ je o washingtonijama, vrsti palme koja je već desetljećima dio mediteranske vizure gradova na Mediteranu, ali sada oblikuje prvi dojam o gradu.
Gradonačelnik Splita Tomislav Šuta javno je objavio kako je “na početku mandata zadužio gradske službe i komunalnu tvrtku da stručnim putem sagledaju mogućnosti sadnje palmi na svim ulazima u grad i duž glavnih prometnica“. Sadnja prvih palmi je krenula, a upravo je križanje Poljička – Zbora narodne garde postalo novo zeleno obilježje Splita. Nakon što se uredi ulaz u Poljičku cestu, palme će biti postavljene i na drugom ulazu u Split, točnije na početku Ulice Domovinskog rata.
Koja je vrsta palme posađena na Poljičkoj?
Palma koja je posađena pripada rodu washingtonija, najčešće vrsti Washingtonia robusta. To je visoka, vitka palma prepoznatljivog bakrenog debla i velikih lepezastih listova. Dodatno je i “obrijana”, što joj daje luksuzniji izgled, kakav smo navikli vidjeti u američkim serijama iz Kalifornije.
Ova palma može narasti i do 25 ili 30 metara visine. Raste relativno brzo, posebno u toploj klimi kakvu Split ima. Iako ne stvara gustu sjenu kao murva ili lipa, ova vrsta palme je impresivna zbog svoje visine.
Za građane koji se pitaju zašto baš takva palma, evo i odgovora: na velikim prometnim križanjima potrebna je vrsta koja neće zaklanjati preglednost, ali će obilježiti prostor. Washingtonija upravo to radi: brže raste, daje brži vizualni efekt, stvara naglašenu vertikalu i estetski je “dramatičnija”.
Je li palma otporna na vrućine?
Palma washingtonija dobro podnosi visoke temperature, sušu i gradske uvjete. Kada se jednom ukorijeni, može izdržati duga sušna razdoblja.
Može podnijeti i kraće periode hladnoće, do oko minus pet stupnjeva, ali dugotrajni minusi mogu oštetiti listove. U Splitu se to događa rijetko, no klimatski ekstremi posljednjih godina pokazuju da niti jedna vrsta nije potpuno bez rizika.
Posljednjih godina palme su poharale crvene palmine pipe, no washingtonija je u praksi otpornija od kanarske datulje koja je u prošlosti bila najviše pogođena. Dodatno, sve palme u gradu, njih 260 uključujući i ove nove na ulazu u grad, svake godine su injektirane zaštitnim sredstvima, kako bi se dodatno zaštitile od nametnika.
Je li palma autohtona biljka?
Ne, washingtonija nije izvorna dalmatinska palma niti autohtona vrsta. Ona potječe iz jugozapadnog dijela Sjeverne Amerike. Tradicionalne vrste našeg podneblja su čempresi, borovi, koštele, murve i masline.
Ipak, palma je kroz desetljeća postala simbol mediteranskog grada, čak je i opjevana u dalmatinskim pjesmama: “Dok palme njišu grane i cijela Varoš spi…”
Što palme znače za ulaz u Split?
Ulaz u grad nije samo prometna točka. To je prva slika koju vide gosti, ali i svakodnevna scena za tisuće građana koji prolaze tim putem.
Visoka palma na ovom prometnom čvorištu naglašava mediteranski karakter, a u kombinaciji s pogledom prema Mosoru i Kozjaku, nova sadnja stvara prepoznatljiv kadar.
Grad se ne oblikuje samo u povijesnoj jezgri. Identitet se gradi i na ulazima, uz prometnice, na mjestima koja su dugo bila samo asfalt i kamen.
Hoće li palme zahtijevati puno održavanja?
Palma zahtijeva redovito uklanjanje suhih listova i stručni nadzor. U početnoj fazi potrebna je briga oko navodnjavanja kako bi se dobro ukorijenila. U odnosu na stabla s gustom krošnjom, održavanje je specifično, ali ne nužno zahtjevnije.
Palme kao novi simbol Splita
Sadnja palmi na ulazima u Split dio je šire ideje da grad dobije snažnije vizualne točke. Palma nije samo biljka. Ona je poruka.
Poruka da Split želi biti uređen, prepoznatljiv i reprezentativan već na prvom koraku ulaska u grad, ali i grad u kojemu njegovi građani zaslužuju lijep i zeleni grad.
Hoće li palma postati novi simbol Splita, ovisit će ne samo o njezinoj visini, nego o načinu na koji će se uklopiti u širu strategiju gradskog zelenila. Građani će to najbolje procijeniti: svakodnevno, u prolazu.
Fotografije: Parkovi i nasadi
Split, 24. veljače 2026.