Vrtovi u kojima je trava svježe podšišana i biljke posađene kao “po špagi” izgledaju lijepo uživo i na fotografijama, ali, nažalost, nemaju nikakve sličnosti s načinom na koji biljke rastu u prirodi. To su skupa i neodrživa rješenja koja su dovela ne samo do ugrožavanja oprašivača, već i do onečišćenja vode i zraka.
Biovrtlari već duže vrijeme upozoravaju kako trebamo napusiti taj koncept i dati prednost nesavršenim, prirodnim vrtovima sa što više različitih biljnih vrsta koje su korisne oprašivačima, otpornije su na sve učestalije suše, ali i traže manje vode i održavanja.
Čak je i EU još 2023. pokrenula Inicijativu EU-a za oprašivače koja ima za obvezu smanjiti pad broja divljih oprašivača do 2030. godine.
Zašto je “neuredno” dobro?
Mnogi se opiru ovoj ideji jer im “neuredni” gradski vrtovi nisu lijepi, čini im se kao da ih nitko ne održava. Međutim, svi kao da zaboravljamo da je i naša hrana ugrožena bez oprašivača. S druge strane, kada dopustimo biljkama da narastu i procvjetaju, dobijemo više hlada, više isparavanja i tlo koje upija jake pljuskove, a to znači manje vrućine i manje vodenih bujica. Europa se zato okreće prirodnim rješenjima koja postaju standard u europskoj prilagodbi klimatskim promjenama.
Mrtvo drvo je puno života
Ono što mnoge iznenadi je da mrtvo drvo (panjevi, trupci, hrpe granja), nije znak zapuštenosti nego postaje mini hotel za životinje. Kukci, vodozemci, gmazovi, pauci, kao i ptice, šišmiši, ježevi, puhovi i druge životinje ostaju tamo ljeti, a mnogi od njih i prezime u tom, na izgled nekorisnom panju.
Pravilo je: što je deblje mrtvo drvo, to je bolje njegovo stanište i više se hrane može u njemu pronaći.
Manje košnje, više života (i manje troškova)
Znanost je jasna: rjeđe košeni travnjaci imaju više cvjetova pa i više pčela, a tamo gdje se često kose travnjaci, manje je bioraznolikosti, a time i oprašivača. Gradovi sve češće uvode “mozaik” košnju: neke se trake kose rjeđe ili kasnije, a rubovi travnjaka redovito, zbog urednosti i preglednosti. Kasna košnja s odvozom otkosa (cut-and-collect) podiže bioraznolikost i smanjuje troškove održavanja.
Manje “Instagram” travnjaka, više pametnog zalijevanja
Često košeni travnjaci i geometrijski uređene gredice traže puno vode, dok s druge strane sve veći broj gradova uvodi zabrane zalijevanja u sušnim ljetnim mjesecima. Analize pokazuju da udio kućanske vode za vrtove u toplijim dijelovima zemlje raste i preko 30%, što je dodatni razlog za domaće, suši prilagođene vrste i dizajn bez navodnjavanja.
Studije slučaja: europski gradovi koji su okrenuli smjer
Beč: 890.000 m² “prirodnih” livada
Beč je prebacio veliki dio gradskih zelenih površina (oko 890.000 metara četvornih) u “naturnahe Wiesen” – režim koji podrazumijeva košnju dva puta godišnje. Uz to, grad stvara i guste, bioraznolike mini šume za hlađenje te staništa za male životinje od drva, pijeska i kamena u parkovima i sportskim zonama.
Kako bi se promicala bioraznolikost u Beču i podigla svijest među stanovnicima grada, 2023. godine pokrenuta je kampanja “Posadi me”. Tijekom tri dana kampanje, bečki stanovnici su besplatno dobili paket biljaka koji su sadržavali organsko bilje (lavanda, kadulja, majčina dušica) i autohtono grmlje (uključujući kozju vrbu, divlju ružu, glog i bazgu). Kampanja je bila namijenjena svima koji su željeli podržati autohtone oprašivače, poput divljih pčela i leptira na terasama i balkonima s cvjetajućim biljem i grmljem te promovirati bioraznolikost u Beču.
Pariz: dozvole za ozelenjavanje ulica i de-asfaltiranje
Kroz program Permis de végétaliser Pariz omogućava svojim građanima da legalno sade uz drvorede, na “otvorenim” rupama bez asfalta, pa čak i na zidovima i krovovima. Novi Plan biodiversité 2025–2030 širi mrežu bioraznolikih površina u gusto izgrađenim četvrtima.
Amsterdam: od travnjaka do cvjetnog graslanda
Amsterdam je jasno definirao smjernice ekološkog upravljanja gradom: travnjaci koji se pretvaraju u cvjetne livade, ekološko košenje s odvozom otkosa, pojas cvatnje uz staze, gomile grana, pješčani humci za pčele i amfibijske lokve. To je “urbana ekologija” ugrađena u svaki park-plan.
London: stotine hektara novih staništa
Grad je kroz Rewild London Fund financirao projekte koji povezuju ključna prirodna područja, od novih cvjetnih livada do obnove vodotoka, s ciljem da grad bude otporniji na toplinske valove i poplave. U posljednjem krugu financirani su projekti na oko 125 ha staništa. Fond je do sada pomogao obnovu preko 350 ha.
Zürich: sve zeleno – od krova do parka
Zürich je zelenim krovovima i “prirodnom” njegom podigao bioraznolikost – s jasnim smjernicama, sjemenskim mješavinama za divlje pčele i minimalnim održavanjem (bez navodnjavanja). To je rasteretilo sustav u sušnim razdobljima i stvorilo mrežu “step-stone” staništa u gusto izgrađenoj jezgri.
Splitska inicijativa
Parkovi i nasadi su već ispred zgrade Općinskog suda u Splitu posadili začinsko bilje poput mente, kadulje, bosiljka, timijana i chili papričica. Cilj je da svaki kvart ima svoje vrtove sa začinskim biljem, male mirisne oaze koje će privući oprašivače, ali i vratiti mediteransko bilje u svakodnevni život grada.
“Neuredno” je novo pravilo u betoniranim gradovima, a ciljevi su: hladniji pločnici, više ptica i oprašivača, manje troškova i manje vode. Beč, Pariz, Amsterdam, London i Zürich već su na tom putu, a i Hrvatska se treba što prije pridružiti: kroz gradske vrtove, prilagodbu režima košnje i “divlje” edukativne kutke u parkovima.
To je smjer u kojem se gradovi trebaju razvijati. Ako mislimo preživjeti suše i poplave.
Split, 3. rujna 2025.